Nekada skoro zaboravljena voćka, oskoruša (poznata i kao divlja kruška, a njen latinski naziv je Sorbus), danas sve više privlači pažnju istraživača, proizvođača i ljubitelja prirodnih lijekova.
Njeni ekstrakti sve češće se nalaze u dodacima ishrani, kozmetičkim preparatima i funkcionalnoj hrani.
Iako se nekada koristila samo u narodnoj medicini ili kao ukrasno drvo, znanost joj sada otvara nova vrata.
Kako prepoznati oskorušu?
Ova listopadna biljka može dostići visinu i do 30 metara, iako postoje i niže vrste koje rastu kao žbun.
Mlado drvo ima glatku koru, dok starije stablo razvija duboke brazde. Listovi su perasti, a plodovi mali, okrugli ili kruškoliki, u raznim nijansama, od crvenkaste i narančaste do zelenkasto-smeđe i žućkaste.
Potiče iz Europe, sjeverozapadne Afrike i jugozapadne Azije. Najbolje uspijeva na svijetlim i toplim mjestima, od mora do planinskih oblasti.
Zašto je oskoruša sve traženija?
Iako su sirovi plodovi oskoruše opori i gotovo nejestivi, kada malo "odstoje", postaju mekani, slatkasti i ugodnog ukusa te podsjećaju na mješavinu jabuke i gloga.
Zato su idealni za pripremu pekmeza, kompota, sokova, pa čak i vina i likera. Divljač, poput srna i jelena, obožava ove plodove, što također govori o njihovoj vrijednosti.
Prava mala riznica hranljivih i ljekovitih materija
Oskoruša obiluje polifenolima, flavonoidima, taninima, karotenoidima, vitaminima (posebno C, A, E i B grupa) i mineralima (kao što su kalij, kalcij, magnezij, željezo).
Sadrži i organske kiseline koje joj daju karakterističan ukus, a najvažnije među njima su jabučna i limunska.
Plodovi također sadrže antocijane, pigmente odgovorne za njihovu boju, poznate po zaštitnom efektu na srce i živčani sustav.
Ipak, važno je znati da sirovi plodovi nekih vrsta sadrže parasorbinsku kiselinu, koja može izazvati blage smetnje, ali se njen efekt potpuno neutralizira kuhanjem ili sušenjem.
Potencijal u liječenju i prevenciji bolesti
Ekstrakti oskoruše pokazali su značajno antioksidativno, protuupalno i antimikrobno djelovanje.
Neki sastojci pomažu u snižavanju šećera u krvi, poboljšanju probave i jačanju imuniteta. Koriste se i kod problema s dijarejom, upalama sluzokože, pa čak i kod reumatskih tegoba.
Listovi i kora koriste se za pripremu ljekovitih čajeva, dok se cvjetovi i sjeme u narodnoj medicini povezuju s boljom cirkulacijom i regulacijom krvnog tlaka.
Oskoruša u kuhinji i svakodnevici
Osim u tradicionalnoj medicini, oskoruša nalazi sve širu primjenu i u kulinarstvu.
Kombinira se s drugim voćem, koristi se za prirodno zaslađivanje, jer sadrži sorbozu, prirodni šećer s niskim glikemijskim indeksom, piše Raport.
Iako je još uvijek rijetka, njen potencijal tek dolazi do izražaja. Oskoruša je istinski dragulj prirode koji spaja ukus, ljepotu i ljekovitost.
Njeni ekstrakti sve češće se nalaze u dodacima ishrani, kozmetičkim preparatima i funkcionalnoj hrani.
Iako se nekada koristila samo u narodnoj medicini ili kao ukrasno drvo, znanost joj sada otvara nova vrata.
Kako prepoznati oskorušu?
Ova listopadna biljka može dostići visinu i do 30 metara, iako postoje i niže vrste koje rastu kao žbun.
Mlado drvo ima glatku koru, dok starije stablo razvija duboke brazde. Listovi su perasti, a plodovi mali, okrugli ili kruškoliki, u raznim nijansama, od crvenkaste i narančaste do zelenkasto-smeđe i žućkaste.
Potiče iz Europe, sjeverozapadne Afrike i jugozapadne Azije. Najbolje uspijeva na svijetlim i toplim mjestima, od mora do planinskih oblasti.
Zašto je oskoruša sve traženija?
Iako su sirovi plodovi oskoruše opori i gotovo nejestivi, kada malo "odstoje", postaju mekani, slatkasti i ugodnog ukusa te podsjećaju na mješavinu jabuke i gloga.
Zato su idealni za pripremu pekmeza, kompota, sokova, pa čak i vina i likera. Divljač, poput srna i jelena, obožava ove plodove, što također govori o njihovoj vrijednosti.
Prava mala riznica hranljivih i ljekovitih materija
Oskoruša obiluje polifenolima, flavonoidima, taninima, karotenoidima, vitaminima (posebno C, A, E i B grupa) i mineralima (kao što su kalij, kalcij, magnezij, željezo).
Sadrži i organske kiseline koje joj daju karakterističan ukus, a najvažnije među njima su jabučna i limunska.
Plodovi također sadrže antocijane, pigmente odgovorne za njihovu boju, poznate po zaštitnom efektu na srce i živčani sustav.
Ipak, važno je znati da sirovi plodovi nekih vrsta sadrže parasorbinsku kiselinu, koja može izazvati blage smetnje, ali se njen efekt potpuno neutralizira kuhanjem ili sušenjem.
Potencijal u liječenju i prevenciji bolesti
Ekstrakti oskoruše pokazali su značajno antioksidativno, protuupalno i antimikrobno djelovanje.
Neki sastojci pomažu u snižavanju šećera u krvi, poboljšanju probave i jačanju imuniteta. Koriste se i kod problema s dijarejom, upalama sluzokože, pa čak i kod reumatskih tegoba.
Listovi i kora koriste se za pripremu ljekovitih čajeva, dok se cvjetovi i sjeme u narodnoj medicini povezuju s boljom cirkulacijom i regulacijom krvnog tlaka.
Oskoruša u kuhinji i svakodnevici
Osim u tradicionalnoj medicini, oskoruša nalazi sve širu primjenu i u kulinarstvu.
Kombinira se s drugim voćem, koristi se za prirodno zaslađivanje, jer sadrži sorbozu, prirodni šećer s niskim glikemijskim indeksom, piše Raport.
Iako je još uvijek rijetka, njen potencijal tek dolazi do izražaja. Oskoruša je istinski dragulj prirode koji spaja ukus, ljepotu i ljekovitost.
