Tušt ili portulak (Portulaca oleracea L.) samonikla je puzava biljka koja raste po vrtovima, dvorištima i livadama, često se smatrajući korovom. No, riječ je o biljci mesnatih listova i žutih cvjetova, bogatoj vitaminima i mineralima, koja je zbog svojeg nutritivno bogatog sastava vrlo hranjiva, a njezina konzumacija može pomoći u obrani i sprečavanju nastanka kroničnih bolesti.
Smatra se da se proširila još prije 4.000 godina, a specifična je njezina otpornost na visoke i niske temperature te na sušu, zbog čega može uspjeti i na tlu najlošije kvalitete. Ima vrlo razgranatu crvenosmeđu stabljiku, polegnutu uz tlo, na kojoj se nižu ovalni listovi, a cvate od srpnja do listopada.
Danas je popularna u mnogim azijskim, srednjoameričkim i europskim zemljama, gdje se jede kao zeleno povrće. Konzumira se i u Hrvatskoj, a tako nam je jedna čitateljica javila da ga godinama, u ljetnim mjesecima, bere po dalmatinskim otocima te sirovog dodaje u salatu s rajčicom. No, može se dodavati i u druga jela, uz kratku termičku obradu. Listovi su slatkasto-kiselkasti okusa, a jestivi su i cvjetovi. Dok je biljka mlada i mekana može se jesti u cijelosti, no nakon branja brzo gubi svoju hranjivu vrijednost.
Bogata je flavonoidima, fitoestrogenima i organskim kiselinama, poput citrusne i jabučne kiseline. Otkriveno je da, piše Krstarica.com, sadrži više antioksidansa od špinata, koji se smatraju glavnim pomagačima kod srčanih bolesti, karcinoma, gubitka pamćenja... Također ima koncentraciju omega 3 masnih kiselina veću od količine koja se može pronaći u nekim ribljim uljima, s tim da ne sadrži kolesterol. Bogata je i vitaminom A, skupinama B i C vitamina te mineralima kao što su kalij, natrij, magnezij, kalcij, željezo, cink i selen.
Spominju se razni benefiti konzumacije ove biljke: djeluje protuupalno na urinarni i probavni sustav te pospješuje krvožilni sustav, poboljšava cirkulaciju, regulira krvni tlak, sprečava aritmiju... Djeluje i kao diuretik, protiv čireva, snižava tjelesnu temperaturu... U svom sastavu ima i melatonin, hormon koji regulira san i ciklus buđenja, piše Gospodarski.hr.
Smatra se da se proširila još prije 4.000 godina, a specifična je njezina otpornost na visoke i niske temperature te na sušu, zbog čega može uspjeti i na tlu najlošije kvalitete. Ima vrlo razgranatu crvenosmeđu stabljiku, polegnutu uz tlo, na kojoj se nižu ovalni listovi, a cvate od srpnja do listopada.
Danas je popularna u mnogim azijskim, srednjoameričkim i europskim zemljama, gdje se jede kao zeleno povrće. Konzumira se i u Hrvatskoj, a tako nam je jedna čitateljica javila da ga godinama, u ljetnim mjesecima, bere po dalmatinskim otocima te sirovog dodaje u salatu s rajčicom. No, može se dodavati i u druga jela, uz kratku termičku obradu. Listovi su slatkasto-kiselkasti okusa, a jestivi su i cvjetovi. Dok je biljka mlada i mekana može se jesti u cijelosti, no nakon branja brzo gubi svoju hranjivu vrijednost.
Bogata je flavonoidima, fitoestrogenima i organskim kiselinama, poput citrusne i jabučne kiseline. Otkriveno je da, piše Krstarica.com, sadrži više antioksidansa od špinata, koji se smatraju glavnim pomagačima kod srčanih bolesti, karcinoma, gubitka pamćenja... Također ima koncentraciju omega 3 masnih kiselina veću od količine koja se može pronaći u nekim ribljim uljima, s tim da ne sadrži kolesterol. Bogata je i vitaminom A, skupinama B i C vitamina te mineralima kao što su kalij, natrij, magnezij, kalcij, željezo, cink i selen.
Spominju se razni benefiti konzumacije ove biljke: djeluje protuupalno na urinarni i probavni sustav te pospješuje krvožilni sustav, poboljšava cirkulaciju, regulira krvni tlak, sprečava aritmiju... Djeluje i kao diuretik, protiv čireva, snižava tjelesnu temperaturu... U svom sastavu ima i melatonin, hormon koji regulira san i ciklus buđenja, piše Gospodarski.hr.
